Kraftstrahlkanone

Nasuprot nekim izvješćima, top KSK (Kraftstrahlkanone) tvrtke "Donar" nije bio lasersko oružje. Riječ je o sirovom fazeru (PHAS-ed Energy Rectifier), koji je energiju dobivao iz pogona tvrtke "Thule Triebwerk". "Haunebu" i "Vril" leteći diskovi su morali za rad tog oružja preusmjeriti visokonaponsku energiju sa svog elektro-magnetsko-gravitacijskog (EMGE) pogona na kuglaste kaskadne oscilatore i proslijediti na dvije volframskom spiralom omotane i nabijene cilindrične poluge koje su mogli apsorbirati veliku količinu topline. Snaga se mogla mijenjati, tako da je to bilo u biti fazersko oružje. Takav 60 mm-ski top je mogao probiti oklop od 100 mm.
 

KSK postavljen ispod letećeg diska

KSK (Kraftstrahlkanone)

KSK (shema)

Kada su 1945. godine jednu letjelicu "Vril 7" (prototip "Hanebu 1") srušili Rusi, među ostacima su pronašli ostatke od volframa koji su podsjećali na spomenuti top.

Ilustracija fazerskog oružja sa voframskom transmisijskom zavojnicom i kuglasto kaskadnim oscilatorima	Volframska transmisijska zavojnica
Dio kuglastog kaskadnog oscilatorskog sustava	Mikroskopska analiza volframske transmisijske zavojnice

Sličnim oružjem manjeg kalibra su bili naoružani i tenkovi serije "Kugelblitz" koji su izrađivani od 1939. godine.

Budući da su KSK topovi zbog svoje veličine izazivali nestabilnost "Vril" i "Haunebu" letećih diskova, zamijenjeni su na modelima "Vril 7 - Geist" i "Vril 8 - Odin" protuavionskim strojnicama kojima je kontrolnom tornju upravljao automatizirani sustav "Oberon".

@stro;-)