|
Misija Phobos
Letjelice Phobos 1 i 2 su lansirane 07. i 12. srpnja 1988. Phobos 1 je izgubljen putem, a navodno je uzrok bio ljudski čimbenik. Phobos 2 je stigao do cilja i ušao u putanju istoimenog satelita. Trebao je sletjeti i ostaviti dva paketa istraživačke opreme. Međutim, 28. ožujka 1989. kontakt s letjelicom Phobos 2 je izgubljen. Tri su mjeseca međunarodni suradnici na misiji nagovarali i tražili pojašnjenje od Sovjeta. Kad su dobili što su tražili, ostali su zapanjeni. Sovjetske vlasti su im dale vrpcu s materijalom koje je snimio i poslao Phobos 2 nedugo prije gubitka.
Navodno je sve išlo po planu dok 28. ožujka 1989. nije opažen eliptični objekt na putanji prema satelitu Phobos II. Nekoliko sekundi nakon toga satelit je prestao slati podatke. Sve indikacije su upućivale na to da je nepoznati objekt "neutralizirao" satelit koji se sada kretao nekontrolirano. 08. ožujka 1989. TASS, ruska novinska agencija, prenijela je: "Phobos II je prestao komunicirati sa Zemljom nakon što je završio operacije oko mjeseca Phobosa". Slijedećeg dana jedan je od vrhovnih službenika Sovjetske Svemirske Agencije (Glavkosmos) izjavio: "Phobos II je 99% izgubljen". Važno je naglasiti da je izjavljeno da je izgubljen čitav satelit, a ne samo radijska veza s njim. 31. ožujka 1989. je moskovski ekvivalent za Europsku Novinsku Agenciju (EFE) izjavio da je Phobos II snimio čudne fotografije Marsa prije nego što je s njim izgubljen svaki kontakt. Također je objavljeno da je Phobos II snimio neidentificirani objekt na površini Marsa nekoliko sekundi prije gubitka kontakta s bazom. Znanstvenici su objekt opisali kao tanku elipsu dugu 20 kilometara. Dalje je navedeno da fotografije ne mogu biti iluzija jer su "uhvaćene" sa dvije različite kamere u boji kao i s infracrvenom kamerom. Jedan od kontrolora u kontrolnom centru u Kanlnjingradu je zaključio da se sonda nastavila nekontrolirano kretati. Sve je upućivalo na to da se nešto sudarilo s Phobosom II, a što su kasnije potvrdili i ruski znanstvenici (19. listopada 1989. u Nature Magazine). Snimku je čak objavila i televizija u SSSR-u, ali bez posebnog objašnjenja, više kao zanimljivost nego vijest koja bi zauvijek mogla promijeniti razumijevanje svemira. Dvije su stvari čudne na toj snimci. Prva je serija ravnih crta u području marsova ekvatora. Neke su duže, neke kraće, ali su složene u pravilnim geometrijskim oblicima na području od oko 600 kvadratnih kilometara. Crte su slikane infracrvenom kamerom, što znači da predstavljaju izvor topline, pa stoga ne može biti riječi o optičkoj varci ili igri svijetla i sjene. Također je teško pretpostaviti da je riječ o prirodnom fenomenu zbog vrlo pravilnog geometrijskog rasporeda.
Druga, još čudnija je, "sjena" u obliku cigare vidljiva na Marsovoj površini. Prvotno se mislilo da se radi o sjeni mjeseca Phobosa na površini planeta, no nakon što je slikana infracrvenom kamerom, ponovo je vidljiva, što znači da je riječ o izvoru topline.
Jednom kada su shvatili da sjenu stvara nekakav objekt u marsovoj putanji, Sovjeti su letjelicu Phobos okrenuli prema tom objektu kako bi ga snimili. Nakon što se okrenula, letjelica je napravila i na Zemlju poslala samo jednu sliku, da bi zatim kako tvrde, komunikacija s njom zauvijek prestala.
Misija prema i oko Marsa je mogla
izazvati reakciju možebitne nepoznate civilizacije prema letjelici Phobos 2 i ona je uništena, odnosno izgubljena. Što ako ispod
površine Marsa netko stanuje i nije mu se svidjelo promatranje
Phobosa 2 i njegovo skeniranje i fotografiranje Marsa? Sada nam je samo čekati odgovore sljedećih misija na Mars. |
