Dvoglavi orao, grb
Austro-ugarske monarhije

Wilhelm von Tegetthoff se rodio u Mariboru (njem. Marburg), Slovenija, 23. prosinca 1827. godine, kao drugo dijete u obitelji Karla i Leopoldine Tegetthoff. Njegova se rodna kuća nalazi u Slovenskoj ulici br. 12, gdje je danas zgrada Ljubljanske banke. Nakon svršene Mornaričke akademije u Veneciji koju je završio u vremenskom razdoblju od 1840. - 1845. godine, uspinjao se kroz ustroj Ratne mornarice.

Taj rođeni Mariborčanin, po ocu Nijemac (iz Westfalije), a po majci Čeh, zapažen je već u Krimskom ratu gdje je zapovijedao parobrodom "Taurus". U sam zapovjedni vrh došao nakon što se 1864. godine istakao kao zapovjednik austrijskog ratnog brodovlja u pomorskoj bitci kod Helgolanda u Austrijsko-pruskom ratu protiv Danske, kad je promaknut u čin kontraadmirala.

Sljedeću priliku u kojoj će se proslaviti nije trebao dugo čekati. Dana 19. srpnja 1866. godine je po zaprimljenom brzojavu sa otoka Visa u kojem izvješćuju da ih opsjeda i napada talijansko ratno brodovlje, isplovio na čelu austrijske Ratne mornarice iz Fažanskog kanala, i za samo 15 sati plovidbe, 20. srpnja došao pod Vis. U do tada na Jadranu neviđenom pomorskom boju, austrijska Ratna mornarica je uspjela poraziti talijansku na čijem je čelu bio pijemontski aristokrat admiral Carlo Pellion di Persano. Austrijski admiralski brod "Ferdinand Max" je tada kljunom silovito udario u bok talijanske oklopnjače "Re d'Italia", za koju se držalo da je admiralski brod jer je na njoj bio admiralski stijeg. No, s njega je admiral Persano uoči samog boja prešao na bojni brod "Affondatore", ponos talijanske ratne mornarice, s čime nisu bili upoznati ni svi talijanski brodovi. To je bio početak nesporazuma u talijanskoj floti koji su doveli do njena poraza. Kljun "Ferdinand Maxa", kojim je zapovijedao Sterneck, zabio se dva metra u trup talijanske oklopnjače "Re d'Italia" koja je potonula za dvije i pol minute.

U Viškom boju austrijska ratna flota nije izgubila niti jedan brod, a poginulo je 35 mornara i tri časnika. Talijanska flota je izgubila i oklopnjaču "Palestro", te je poginulo ukupno 605 mornara i 30 časnika.

U Viškom boju sudjelovala su i tri Premanturca, od kojih Mate Jurašin - Matesina kaže: "Busali smo se jedan u drugega kako da smo prazi. Jedan dobar tir i brod gre u konobu." (Književno: "Sudarali smo jedan u drugog kao da smo ovnovi. Jedan dobar udarac i brod ide u podrum - na morsko dno").

U znak zahvalnosti, u čin viceadmirala Tegetthoff je promaknut odmah 21. srpnja o čemu ga je Car izvijestio brzojavom. Austrijska ratna flota se u fažansko sidrište pobjedonosno vratila 22. srpnja, gdje je oduševljeno dočekana. Tom je pobjedom Beču osigurana polustoljetna vladavina nad Jadranskim morem. Iako je taj boj vođen u ime austrijskog dvoglavog orla, on je u našem narodu shvaćen i kao borba protiv talijanskog posizanja za našim otocima i obalom. To je bilo i stoga što su osim viših časnika, većinu posade u austrijskoj ratnoj mornarici činili ljudi iz Istre, Primorja i Dalmacije.

Tijekom 1866/67. godine Tegetthoff je bio na studijskom putovanju u Francuskoj, Engleskoj i SAD, a 1868. godine je postavljen na čelo Mornaričkog odjela u Ministarstvu rata, te je do smrti 1871. godine bio zapovjednik ratne mornarice Monarhije.

Viceadmiral Wilhelm von Tegetthoff je 1868. godine pokrenuo preustroj Ratne mornarice, čime su obuhvaćene i njene znanstvene djelatnosti. Uvidjevši da bi postojeće stanje dovelo do zaostajanja za drugim ratnim mornaricama, u proračun za 1870. godinu je na njegov prijedlog uvrštena i izgradnja Hidrografskog zavoda (zvjezdarnice) u Puli, što je 10. rujna 1869. godine odobrio i car Franjo Josip I. Nakon što je Tegetthoff 07. travnja 1871. godine preminuo, u znak zahvalnosti prema preminulom viceadmiralu, Car je naredio da se ispred pulske Zvjezdarnice podigne spomenik. Izradio ga je bečki kipar Karl Kundtman, a postavljen je 1877. godine. Spomenik je stajao na stepenastom mramornom temelju, na kojemu je bio brončani blok četverokutnog oblika. Na svakoj strani spomenika bila je postavljena u atlantskoj pozi po jedna skulptura: Mars (bog rata), Neptun (bog mora), Gloria (božica slave) i Fama (božica moći). Na postolju je bila ploča s posvetom na kojoj je pisalo:

"Viceadmiralu Wilhelmu Tegetthoffu, car Franjo Josip I, 1877., hrabrom borcu kod Helgolanda, slavno pobijednio kod Visa i stekao vječnu slavu za sebe i za austrijsku flotu".

Na kapitelu iznad mjedenog bloka nalazio se brončani kip Tegetthoffa, veći od naravne veličine čovjeka, okrenut licem ka luci, držeći u desnoj ruci dalekozor.

Osim toga, po Tegetthoffu je 1916. godine nazvan i trg ispred današnje pošte (sada Danteov trg), kao i jedna ulica blizu Mornaričke crkve.

Nakon što je 1918. godine Pulu okupirala talijanska vojska i nakon što je Italija postala sigurna da će novoosvojeni krajevi nestale Monarhije po Londonskom ugovoru iz 1915. godine ostati u njezinom sastavu, talijanske vlasti su počele uklanjati sve što ih je podsjećalo na poraženog neprijatelja. Tako je i Tegetthoffov spomenik uklonjen 14. travnja 1920. godine i pohranjen u Veneciji. Istu je sudbinu doživio i spomenik u obliku lava, koji je u spomen na boj bio postavljen na Visu. Taj je spomenik prenijet je u Livorno. Tek pred drugi svjetski rat Italija je na poticaj udruge bivših pripadnika AU mornarice, Austriji predala Tegetthoffov spomenik, koji je zatim postavljen na Elizabetin trg u Grazu, gradu gdje je slavni viceadmiral pokopan, a gdje se nalazi i danas.

1998. godine je na Visu ponovo postavljena kopija spomenika na Viški boj. Tko zna hoće li i Pula dobiti kopiju Tegetthoffovog spomenika? To ne bi trebalo biti neizvedivo, jer su Graz i Pula gradovi prijatelji.

Wilhelm von Tegetthoff

Admiralski stijeg K. i C. ratne mornarice

 

Boj kod Helgolanda 09. 05. 1864.

Boj kod Visa 20. 07. 1866.

Tegetthoffov spomenik u Grazu