Barun Ivo Benko von Boinik

Barun Ivo Benko von Boinik
C. i K. kapetan linijskog broda (1851. - 1903.)

Od astronoma koji su poslije Johanna Palise službovali na Mornaričkoj zvjezdarnici u Puli, najznačajniji je Ivo Benko.

Rođen je 26. 09. 1851. godine u Karlovcu. U austrijsku Ratnu mornaricu primljen je 27. 07. 1868. godine, kao polaznik Mornaričke akademije u Rijeci. U službu je stupio 28. 04. 1872. godine u zvanju zastavnika linijskog broda. Službovao je na brodovima "Helgoland", "Adria" i "Kerka". Godine 1884/1885. privremeno je obnašao dužnost upravitelja Mornaričke zvjezdarnice u Puli. Oduševio se znanstvenim radom i izvještio kao vrstan promatrač. Potaknut time, upisao je izvanredni studij astronomije u Grazu.

Do 1893. godine službuje na brodovima "Lissa", "Minerva", "Custoza", "Zriny", "Don Juan", "Laudon", "Radetzky" i "Taurus", kada nakon smrti upravitelja Mornaričke zvjezdarnice Franza Laschobera preuzima tu službu. Uvidjevši da se znanstveni program na Zvjezdarnici neće moći nastaviti otkrićima poput onih koje je polučio Johann Palisa, Benko je razvio program sustavnih promatranja, pa je u tu svrhu dao obnoviti meridijanski krug i druge instrumente. Radove koji su nastali tijekom njegovog desetogodišnjeg upravljanja Mornaričkom zvjezdarnicom, Benko je objavljivao u tada vodećem astronomskom časopisu "Astronomische Nachrichten", kao i u časopisu "Astronomische Rundschau" kojeg je izdavao astronom Leo Brenner sa zvjezdarnice "Manora" u Malom Lošinju.

Sa dužnosti upravitelja Mornaričke zvjezdarnice, Ivo Benko je odstupio 1901. godine poradi zdravstvenih tegoba.

Ipak, mjesto u povijesti astronomije donijelo mu je jedno jedino opažanje, 04. veljače 1898. godine, kojim je dokazao da Zemlja nema drugi, tamni, prirodni satelit.

Asteroid otkriven sa Zvjezdarnice Višnjan imenovan je njemu u čast, (9814) Ivobenko.

Prvi hrvatski profesionalni astronom preminuo je 21. 12. 1903. godine u Gorici.

Oton Kučera, hrvatski astronom na čiju je pobudu 1903. godine u Zagrebu podignuta zvjezdarnica, o Benku piše: "Narodu svom hrvatskom ostao je do smrti vjeran i odan sin, koji je svojim radom podičio i njegovo ime u svijetu. Prilike u domovini svojoj pratio je živim interesom. Neka mi bude dozvoljeno iznijeti ovu crticu. Kada je u veljači g. 1901. saznao, da je hrvatski srednjoškolski đak Dolanski samostalno otkrio novu zvijezdu u Perzeju, ta ga je vijest u velike obradovala, pak me u pismu nagovarao, neka je svakako publiciram u "Astronomische Nachrichten", a to sam i učinio (Astr. Nach. br. 3699. od g. 1901.). "Ne će škoditi", piše on, "ako astronomski svijet sazna, da se i u našoj domovini gdjekad svraćaju oči na nebeski svod i da obuka u njoj stoji na tako visokom stepenu".