Mornarička knjižnica

Mornarička knjižnica (Marine-Bibliothek), kasnije nazvana Carska i kraljevska Mornarička knjižnica (K. u. k. Marine-Bibliothek), osnovana je pri vrhovnom zapovjedništvu austrijske Ratne mornarice u Veneciji 1802. godine, na poticaj ministra mornarice i rata, nadvojvode Karla. Od samoga osnutka to je bila znanstvena i stručna knjižnica namijenjena potrebama mornarice.

Godine 1850. u Trst je iz Venecije preseljen cijeli fond Mornaričke knjižnice. Na zahtjev zapovjednika mornarice, Maksimilijana, te nadvojvode Ferdinanda, šezdesetih godina 19. stoljeća Pula se izgrađuje kao glavna ratna luka austrijske Ratne mornarice.

U skladu s planom zapovjednika mornarice viceadmirala Wilhelma von Tegetthoffa za reorganizaciju austro-ugarske Ratne mornarice, godine 1869. u Puli je osnovan Hidrografski zavod (Hydrographische Amt), u koji je kao zaseban odjel bila uključena i Mornarička knjižnica.

Raspadom Austro-Ugarskoga carstva 1918. godine, knjižnicu je preuzela talijanska vojska. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, Pulu je zaposjela njemačka vojska (Wehrmacht), koja je 1944. odvezla vlakom cijeli fond Mornaričke knjižnice u Češku. Odatle je 1950. godine vraćena u Beč i smještena u Ratnom arhivu.

Konačno, 1975. godine, veći dio sačuvanog fonda Mornaričke knjižnice (oko 20.000 svezaka) "kao znak dobre volje" Republike Austrije vraćen je u Pulu, gdje je dodijeljen Naučnoj biblioteci (danas Sveučilišnoj knjižnici).

Godine 1996. Mornarička knjižnica preseljena je u Dom hrvatskih branitelja (bivši Marine-Kasino) u Puli i 1997. ponovno je otvorena za javnost.