Povijest Zvjezdarnice
Carska i kraljevska Mornarička zvjezdarnica u Puli (K.u.K. Marine-Sternwarte) najstarija je astronomska ustanova na području Republike Hrvatske. Ovo je njezina priča — od utvrde na brežuljku Zaro, preko otkrića Johanna Palise i razaranja u Drugom svjetskom ratu, do obnove i rada Astronomskog društva «Istra» Pula danas.
Počeci: od Venecije do Monte Zara
Začetci Pulske Zvjezdarnice naziru se još 1840. godine u Pomorskoj zvjezdarnici u Veneciji, koja je djelovala u sklopu austrijske Vojno-pomorske akademije. Nakon ratnih zbivanja 1848. godine Austrija gasi Vojno-pomorsku akademiju u Veneciji i 1850. u Trstu utemeljuje novu Mornaričku akademiju, u čijem se sklopu kao odjel nalazi i Zvjezdarnica.
Nakon što je Pula 1853. postala glavna luka austrijske Ratne mornarice (K.K. Kriegsmarine), pristupilo se planskoj izgradnji fortifikacija. Iste je godine na gradskom brežuljku Zaro (Monte Zaro) započela gradnja utvrde čiji su topovi imali na dosegu gotovo cijeli pulski zaljev.
Usavršavanjem obrambene gradnje i tehnologije — prije svega povećanjem dosega i preciznosti topovskih projektila — te izgradnjom novih utvrda dalje od središta grada, utvrda Zaro izgubila je izvorni značaj. Rastom pulske ratne luke pojavila se potreba za ustanovom koja će biti znanstveni servis Ratnoj mornarici, prije svega za što precizniju navigaciju.
Odlučeno je da se utvrda Zaro sruši i da se na tom mjestu sagradi moderna zgrada Hidrografskog zavoda sa svim potrebnim sadržajima, što je i započeto 1869. godine. Položaj nije bio slučajan: zgrada se vidjela iz gotovo cijele luke, što je brodovima davalo nesmetan pogled na uređaj za davanje signala točnog vremena na njezinu krovu.
Austro-ugarska Mornarička zvjezdarnica u Puli utemeljena je 1869. kao jedan od odjela Carskog i kraljevskog Hidrografskog zavoda (ureda) Ratne mornarice (K. und K. Hydrographisches Amt). Izgradnju je u proračun za 1870. uvrstio viceadmiral Wilhelm von Tegetthoff, a odobrio ju je car Franjo Josip I. 10. rujna 1869. Utemeljenjem zavoda u pulsku je Zvjezdarnicu preseljen i dio inventara tršćanske Zvjezdarnice.
Već 1871. na mjestu nekadašnje utvrde stoji nova zgrada Hidrografskog ureda, zamišljena i kao zvjezdarnica sa zadaćom održavanja službe točnog vremena astronomskim metodama. Zavod je imao četiri odjela:
- Zvjezdarnicaastronomska opažanja i služba točnog vremena
- Spremište nautičko-fizikalnih instrumenatabrodski instrumenti i kronometri
- Spremište pomorskih karatakarte za plovidbu Jadranom i svijetom
- Mornarička bibliotekaznanstvena i stručna knjižnica mornarice
Zlatno doba Mornaričke zvjezdarnice
Pulska Carska i kraljevska Mornarička zvjezdarnica (K.u.K. Marine-Sternwarte) najstarija je astronomska ustanova na području Republike Hrvatske. U svrhu precizne navigacije u njoj su bile ustrojene četiri službe, a koristili su se vrlo moderni instrumenti za to doba:
- Služba točnog vremenamjerenje prolaska zvijezda kroz meridijan i signal točnog vremena za brodove u luci
- Kronometarska službaskrb o brodskim kronometrima austrijske ratne mornarice
- Geomagnetska službameđu ostalim, geomagnetska karta Jadrana izdana 1913.
- Meteorološka službamjerenja instrumentima koji su tada bili tehnološki vrh
Svaka je služba, uz osnovne zadaće, dala i znanstveni doprinos. Službenici odjela Zvjezdarnica, kao vojne osobe, uz poslove propisane Statutom uglavnom su se samopoduzetno bavili i drugim astronomskim opažanjima. Zahvaljujući izuzetnom zalaganju astronoma Johanna Palise, u desetak godina (1871.–1880.) Mornarička zvjezdarnica u Puli upisala se u trajnu listu eminentnih svjetskih astronomskih promatračnica.
Da su neki od tadašnjih instrumenata i danas standardna oprema meteoroloških postaja svjedoči heliograf — jednostavan instrument kojim se mjeri broj sunčanih sati u danu. Takav instrument i danas postoji na Zvjezdarnici i njime se svakodnevno obavljaju mjerenja.
Spomenik Tegetthoffu i park
Godine 1877. ispred Hidrografskog ureda postavljen je spomenik viceadmiralu Wilhelmu von Tegetthoffu, koji je postao slavan kada je 1866. kao zapovjednik austrijske ratne flote porazio talijansku kod Visa. Fotografije s kraja 19. i početka 20. stoljeća rijetko prikazuju zgradu u cijelosti; na nekima se još vide sve kupole i proporcije velike meridijanske kupole, odakle su se mjerila vremena prolaska zvijezda kroz meridijan.
Johann Palisa – lovac na asteroide
Najznamenitiji astronom po kojem je Zvjezdarnica u Puli zauvijek upisana u povijest je Johann Palisa. Rođen je 6. prosinca 1848. u tada austrijskom mjestu Troppau (danas Opava, Češka Republika), kao najstariji sin mjesnog trgovca Franza Palise i majke Katarine. Temeljnu školu i gimnaziju završio je u rodnoj Opavi, a 1866. upisao je matematiku na Bečkom sveučilištu, gdje su mu predavali Carl von Littrow, Edmund Weiss i Theodor von Oppolzer.
Studij matematike i astronomije nastavio je u praksi kao asistent na Bečkoj zvjezdarnici 1870., gdje je radio na određivanju položaja zvijezda i planeta te crtanju sunčevih pjega. Početkom 1871. premješten je na zvjezdarnicu u Ženevi, a već nekoliko mjeseci kasnije u Mornaričku zvjezdarnicu u Puli, gdje sa samo 24 godine postaje predstojnik Astronomskog odjela. Glavna mu je zadaća bila skrb o brodskim kronometrima austrijske ratne mornarice, a kako su mu redoviti poslovi ostavljali dovoljno slobodnog vremena, otpočeo je potragu za malim planetima.
Provodeći opažanja poznatih malih planeta, tragao je i za novima. Trud je nagrađen 18. ožujka 1874., kada je otkrio svoj prvi mali planet — kao prvom asteroidu otkrivenom iz Austrije, dao mu je ime (136) Austria. Iz Pule je ukupno otkrio 28 asteroida i jedan komet (C/1879 Q1), jedan od kojih je dobio ime «Istria».
Prigodom posjeta Puli 8. travnja 1875. car Franjo Josip I. osobno je dvama novootkrivenim malim planetima dao imena: (142) Polana i (143) Adria. Dodamo li tome (183) Istria, u svemiru postoje tri nebeska tijela koja nose imena naših zemljopisnih pojmova: Polana (Puležanka), Adria (Jadran) i Istria (Istra).
Mali planeti (asteroidi) koje je Palisa otkrio iz Pule
Odaberite godinu ili kliknite na istaknuto tijelo za više informacija.
Pula u svjetskim razmjerima
Koliko su Palisina otkrića značila u svjetskim razmjerima pokazuju statistike iz razdoblja njegova rada u Puli. Godine 1879. Palisa je otkrio polovicu svih novih asteroida na svijetu, a 1880. — kada je unaprijeđen na Zvjezdarnicu u Beču — čak 63 %.
| Godina | Palisa | Ostatak svijeta | Ukupno | Udio Palise |
|---|
Nakon Pule
Godine 1880. Palisa je unaprijeđen na Zvjezdarnicu u Beču, odakle je otkrio još 94 mala planeta — ukupno 123. Koliko je poznato, sve ih je otkrio vizualnim putem, promatrajući «golim» okom kroz teleskop, pa i danas ima najveći broj otkrića vizualnim putem. Sa Maxom Wolfom sa zvjezdarnice u Heidelbergu izradio je i fotografski atlas neba.
U znak priznanja Međunarodne astronomske unije, uz krater na Mjesecu, Palisino ime nose i dva asteroida: (914) Palisana, nazvan po njemu, te (1152) Pawona, nazvan u čast Johanna Palise i Maxa Wolfa.
U 71. godini života (1919.) Palisi je počeo slabiti vid. Preminuo je 2. svibnja 1925. Na mjestu njegove rodne kuće 15. listopada 2000. postavljena je spomen-ploča s Palisinom omiljenom uzrečicom:
«Sic itur ad astra» — Tako se ide k zvijezdama.
Palisa u svemiru: 243 Ida
Svemirske sonde na putu prema vanjskim planetima Sunčeva sustava morale su proći blizu nekog od asteroida. Budući da je Palisa otkrivao mahom velike asteroide, neki su snimljeni i sondama — riječ je o asteroidima 243 Ida i 253 Mathilde.
Na opće iznenađenje, snimke sonde Galileo iz 1993. pokazale su da Ida ima prirodni satelit, nazvan Dactyl. Kako je Ida snimljena vrlo detaljno, postala je prvi asteroid kojem su imenovana i geološka obilježja: tri regije nazvane su Palisa (po otkrivaču) te Vienna i Pola (po zvjezdarnicama s kojih je Palisa tragao za asteroidima).
Barun Ivo Benko von Boinik i drugi astronomi
Od astronoma koji su poslije Johanna Palise službovali na Mornaričkoj zvjezdarnici u Puli, najznačajniji je Ivo Benko. Rođen je 26. rujna 1851. u Karlovcu. U austrijsku Ratnu mornaricu primljen je 27. srpnja 1868. kao polaznik Mornaričke akademije u Rijeci, a u službu je stupio 28. travnja 1872. u zvanju zastavnika linijskog broda. Službovao je na brodovima «Helgoland», «Adria» i «Kerka».
Godine 1884./1885. privremeno je obnašao dužnost upravitelja Mornaričke zvjezdarnice u Puli. Oduševio se znanstvenim radom i iskazao kao vrstan promatrač, pa je upisao izvanredni studij astronomije u Grazu. Do 1893. službuje na brodovima «Lissa», «Minerva», «Custoza», «Zriny», «Don Juan», «Laudon», «Radetzky» i «Taurus», kada nakon smrti upravitelja Franza Laschobera preuzima upravu Zvjezdarnice.
Uvidjevši da se znanstveni program neće moći nastaviti otkrićima poput Palisinih, Benko je razvio program sustavnih promatranja te je u tu svrhu dao obnoviti meridijanski krug i druge instrumente. Radove iz desetogodišnjeg upravljanja objavljivao je u tada vodećem časopisu «Astronomische Nachrichten», kao i u «Astronomische Rundschau», koji je izdavao astronom Leo Brenner sa zvjezdarnice «Manora» u Malom Lošinju. S dužnosti upravitelja odstupio je 1901. zbog zdravstvenih tegoba.
Mjesto u povijesti astronomije donijelo mu je jedno jedino opažanje, 4. veljače 1898., kojim je dokazao da Zemlja nema drugi, tamni, prirodni satelit. U njegovu je čast asteroid otkriven sa Zvjezdarnice Višnjan nazvan (9814) Ivobenko. Prvi hrvatski profesionalni astronom preminuo je 21. prosinca 1903. u Gorici.
«Narodu svom hrvatskom ostao je do smrti vjeran i odan sin, koji je svojim radom podičio i njegovo ime u svijetu. Prilike u domovini svojoj pratio je živim interesom. Neka mi bude dozvoljeno iznijeti ovu crticu. Kada je u veljači g. 1901. saznao, da je hrvatski srednjoškolski đak Dolanski samostalno otkrio novu zvijezdu u Perzeju, ta ga je vijest u velike obradovala, pak me u pismu nagovarao, neka je svakako publiciram u ‹Astronomische Nachrichten›, a to sam i učinio (Astr. Nach. br. 3699. od g. 1901.). ‹Ne će škoditi›, piše on, ‹ako astronomski svijet sazna, da se i u našoj domovini gdjekad svraćaju oči na nebeski svod i da obuka u njoj stoji na tako visokom stepenu›.» — Oton Kučera, hrvatski astronom na čiju je pobudu 1903. podignuta zvjezdarnica u Zagrebu
Uz Palisu i Benka, značajna imena pulske Zvjezdarnice su i Bernhard Walter, Spiridion Gopčević (Leo Brenner), Oton Kučera i Niko Miličević.
Stari instrumenti
Opsežnijim izučavanjem povijesti pulske Zvjezdarnice došlo se do saznanja o postojanju sljedećih astronomskih instrumenata K. i K. Mornaričke zvjezdarnice u Puli. Filtrirajte ih prema tome gdje se nalaze danas.
Pasažni instrument «Brunner»
Izrađen u mehaničkoj radionici Politehničkog instituta u Beču. Korišten je na Zvjezdarnici dok je još bila u Trstu, a u Pulu je prenesen 1866., kad i sama Zvjezdarnica. Postavljen je u meridijansku salu, gdje je služio službi točnog vremena te određivanju zemljopisnih dužina i širina. Uklonjen je 1874.
Refraktor «Schaffler»
- objektiv 170 mm
- žarišna daljina 2500 mm
- njemačka ekvatorijalna montaža
- mjerni krugovi 240 mm
Izradio ga je bečki mehaničar Otto Schaffler.
Meridijanski krug «Troughton & Simms»
- objektiv 160 mm
- žarišna daljina 2105 mm
- mjerni krugovi 900 mm
- 4 mikroskopa sa svake strane
Izradila ga je engleska tvrtka «Troughton & Simms». Korišten je za službu točnog vremena i za određivanje položaja zvijezda potrebnih za izradu zvjezdanih kataloga.
Reflektor «Brachyt»
- zrcalo 300 mm
- najveći reflektor te vrste na svijetu
Izradila ga je bečka tvrtka Fritsch. Čestice soli koje je vjetar donosio s mora prečesto su uništavale srebrni premaz na zrcalima, pa je teleskop uklonjen već 1886.
Refraktor «Steinheil»
- objektiv 160 mm*
- žarišna daljina 2100 mm
Objektiv je izradila tvrtka Reinfelder und Hertel. Korišten je za promatranje kometa i crtanje sunčevih pjega.
* Prema brošuri «150 godina Zvjezdarnice u Puli»; u ranijim tekstovima navodi se promjer od 60 mm.
Pasažni instrument «Repsold»
Koristila ga je Služba točnog vremena kad bi meridijanski krug bio zauzet određivanjem položaja zvijezda. Njegove optičke karakteristike nisu poznate.
Mornarička knjižnica (K. u. k. Marine-Bibliothek)
Mornarička knjižnica (Marine-Bibliothek), kasnije nazvana Carska i kraljevska Mornarička knjižnica (K. u. k. Marine-Bibliothek), osnovana je pri vrhovnom zapovjedništvu austrijske Ratne mornarice u Veneciji 1802., na poticaj ministra mornarice i rata, nadvojvode Karla. Od samog osnutka bila je znanstvena i stručna knjižnica namijenjena potrebama mornarice.
Na zahtjev zapovjednika mornarice, nadvojvode Ferdinanda Maksimilijana, Pula se šezdesetih godina 19. stoljeća izgrađuje kao glavna ratna luka austrijske Ratne mornarice. U skladu s planom viceadmirala Wilhelma von Tegetthoffa za reorganizaciju mornarice, 1869. u Puli je osnovan Hidrografski zavod (Hydrographisches Amt), u koji je kao zaseban odjel bila uključena i Mornarička knjižnica.
Više informacija na stranicama Sveučilišne knjižnice u Puli.
- 1802. – Venecijaosnutak pri vrhovnom zapovjedništvu Ratne mornarice
- 1850. – Trstcijeli fond preseljen iz Venecije u Trst
- 1869. – Pulaknjižnica postaje odjel Hidrografskog zavoda
- 1918.raspadom Austro-Ugarske knjižnicu preuzima talijanska vojska
- 1944.nakon kapitulacije Italije (1943.) njemačka vojska vlakom odvozi cijeli fond u Češku
- 1950. – Bečfond vraćen u Beč i smješten u Ratni arhiv
- 1975. – povratak u Puluoko 20.000 svezaka «kao znak dobre volje» Republike Austrije dodijeljeno Naučnoj biblioteci (danas Sveučilišnoj knjižnici)
- 1996./1997.preseljenje u Dom hrvatskih branitelja (bivši Marine-Kasino) i ponovno otvaranje za javnost
Viceadmiral Wilhelm von Tegetthoff
Wilhelm von Tegetthoff rodio se u Mariboru (njem. Marburg), Slovenija, 23. prosinca 1827., kao drugo dijete u obitelji Karla i Leopoldine Tegetthoff. Njegova se rodna kuća nalazi u Slovenskoj ulici br. 12, gdje je danas zgrada Ljubljanske banke. Nakon Mornaričke akademije u Veneciji, koju je završio u razdoblju 1840.–1845., uspinjao se kroz ustroj Ratne mornarice.
Rođeni Mariborčanin, po ocu Nijemac (iz Westfalije), a po majci Čeh, zapažen je već u Krimskom ratu, gdje je zapovijedao parobrodom «Taurus». U sam zapovjedni vrh došao je nakon što se 1864. istakao kao zapovjednik austrijskog ratnog brodovlja u pomorskoj bitci kod Helgolanda u ratu protiv Danske, kad je promaknut u čin kontraadmirala.
Viški boj 1866.
Dana 19. srpnja 1866., po zaprimljenom brzojavu s otoka Visa da ga opsjeda i napada talijansko ratno brodovlje, isplovio je na čelu austrijske Ratne mornarice iz Fažanskog kanala i za samo 15 sati plovidbe, 20. srpnja, došao pod Vis. Znao je da ide na triput jačeg neprijatelja, s jačim topništvom i pet oklopnjača više, ali i da ishod boja ne određuje uvijek brojnost, nego i pripremljenost i srčanost. U do tada na Jadranu neviđenom pomorskom boju austrijska mornarica porazila je talijansku, na čijem je čelu bio admiral Carlo Pellion di Persano. Admiralski brod «Ferdinand Max» kljunom je silovito udario u bok talijanske oklopnjače «Re d'Italia», koja je potonula za dvije i pol minute. Austrijska flota nije izgubila nijedan brod; poginulo je 35 mornara i tri časnika. Tom je pobjedom Beču osigurana polustoljetna vladavina nad Jadranskim morem.
«Busali smo se jedan u drugega kako da smo prazi. Jedan dobar tir i brod gre u konobu.» — Mate Jurašin – Matesina, jedan od trojice Premanturaca u Viškom boju («Sudarali smo se kao ovnovi. Jedan dobar udarac i brod ide u podrum – na morsko dno.»)
Utemeljitelj Zvjezdarnice
Tegetthoff je 1868. pokrenuo preustroj Ratne mornarice, čime su obuhvaćene i njezine znanstvene djelatnosti. Uvidjevši da bi postojeće stanje dovelo do zaostajanja za drugim mornaricama, predložio je da se u proračun za 1870. uvrsti izgradnja Hidrografskog zavoda (zvjezdarnice) u Puli, što je car Franjo Josip I. odobrio 10. rujna 1869. Natpis na spomeniku glasio je:
«Viceadmiralu Wilhelmu Tegetthoffu, car Franjo Josip I, 1877., hrabrom borcu kod Helgolanda, slavno pobijednio kod Visa i stekao vječnu slavu za sebe i za austrijsku flotu».
Nakon što je 1918. Pulu okupirala talijanska vojska, spomenik postavljen 1877. ispred Zvjezdarnice uklonjen je 14. travnja 1920. Tek pred Drugi svjetski rat Italija ga je predala Austriji te je postavljen na Elizabetin trg u Grazu, gradu u kojem je slavni viceadmiral pokopan i gdje se nalazi i danas. Godine 1998. na Visu je ponovno postavljena replika spomenika Viškom boju.
Između ratova, bombardiranje i razaranje
Nakon raspada Austro-Ugarske i talijanskog vojnog zaposjedanja Pule 5. studenoga 1918. prestaju djelatnosti Zvjezdarnice. Instrumenti i knjižnica dobrim su dijelom preseljeni u Trst i druge talijanske gradove, a uklonjen je i spomenik admiralu Tegetthoffu, na čiju je inicijativu Hidrografski ured osnovan.
Sudbina Zvjezdarnice podudara se s općom stagnacijom grada Pule. Hidrografski ured preimenovan je u talijanski Kraljevski hidrografski institut, sa statusom podružnice središnje talijanske hidrografske ustanove. Provodila su se meteorološka i geomagnetska opažanja, dok su astronomska potpuno zamrla.
Po povlačenju talijanskih snaga, tijekom 1944. anglo-američko zrakoplovstvo u više navrata bombardira Pulu. Kako su se na kartama Hidrografski ured i Zvjezdarnica i dalje vodili kao vojni objekti, savezničke bombe do temelja uništavaju zgradu. Na snimkama iz naleta bombardera Zvjezdarnica se vidi još netaknuta, a zatim izravno pogođena i razrušena.
Što je preživjelo?
Djelomično je sačuvan samo dio sjeveroistočnog krila, dok je ostatak do temelja uništen. Iz izvornih tlocrta može se procijeniti da je od zgrade preostao samo jedan manji dio i svega jedna kupola. Prebacite prikaz na tlocrtu:
Tlocrt prizemlja (gore) i prvog kata (dolje). Crveno: dio zgrade koji je preživio bombardiranje (prema brošuri «150 godina Zvjezdarnice u Puli»).
Meteorološka postaja i kupole koje su preživjele
Djelomično sačuvani dio sjeveroistočnog krila obnovljen je 1947./1948. i u njemu je smještena meteorološka postaja Jugoslavenske ratne mornarice. Godine 1949. postaju preuzima novoutemeljena Uprava hidrometeorološke službe pri Vladi NR Hrvatske, današnji Državni hidrometeorološki zavod.
Obnova ostataka Zvjezdarnice nije bila u potpunosti uspješna, mahom iz tehnoloških razloga. Temperatura, tlak i vlažnost zraka mjerili su se u mjernoj kućici u ograđenom prostoru ispred zgrade, a heliograf i anemometar smješteni su na pomoćnu skelu s južne strane kupole. U zgradu su useljene dvije obitelji meteorologa, koje su nastavile opažanja s Monte Zara. Meteorološka se opažanja i danas obavljaju s iste lokacije — postaja DHMZ-a na Monte Zaru danas ima status klimatološke postaje.
Dvije kupole
Prilikom sanacije rekonstruirane su dvije kupole — klasična i meridijanska. Kostur klasične kupole koji je ostao nakon bombardiranja iskorišten je za vraćanje prvobitnog oblika, pokrivenog drvenom građom iznutra i pocinčanim limom izvana. Mehanizam za okretanje polukuglaste kupole ostao je iskoristiv, kao i djelomično mehanizam za otvaranje. Otvor je, međutim, saniran tako da se moglo opažati tek do 30° od horizonta, pa je najveći i najkvalitetniji dio neba bio nedostupan. Udari tijekom bombardiranja iskrivili su i samu kupolu, pa sila potrebna za okretanje ovisi o položaju otvora. Kako se kupola tada nije koristila, do nje nije ni postojao pristup — stepenice su vodile samo do terase.
Unutrašnjost glavne kupole i njezina izvorna funkcionalnost otvaranja i okretanja u potpunosti su očuvane do danas. Aksijalni kuglični ležaj na kojem počiva kupola izliven je u vrijeme izgradnje Zvjezdarnice u pulskom Arsenalu, gdje su se takvi ležajevi proizvodili za topovske kupole ratnih brodova Austro-Ugarske. Prema našim spoznajama, riječ je o najvećem ležaju te vrste koji je još u funkciji.
Meridijanska kupola teže je nastradala: mehanizam postoji u izvornom obliku, ali je neiskoristiv. Rekonstruiran je samo pokrivni dio kako bi se kupola zaštitila od daljnjeg propadanja; osovine zupčanika iskrivljene su od siline udara, a lančani prijenosi nisu kompletni, pa njezina obnova i dalje čeka bolje dane.
Astronomsko društvo «Istra» Pula
Astronomsko društvo «Istra» Pula osnovano je 27. prosinca 1973., u vrijeme velikih istraživačkih pothvata u astronomiji i astronautici, kada je žeđ za znanjem bilo teško utažiti zbog nedostatka literature, sredstava i organizacije. Prvenstvena zadaća društva bila je popularizacija astronomije i drugih prirodnih znanosti, kroz predavanja i promatranja nebeskih pojava za sve uzraste.
Dobra povezanost sa školama rezultirala je masovnim odazivom učenika na izborni predmet astronomije, pa su krajem 1970-ih zabilježeni odlični rezultati na natjecanjima pokreta «Nauka mladima» u organizaciji tadašnje Narodne tehnike, prethodnice današnje Zajednice tehničke kulture.
Teleskop nije bio dostupan kao danas — uz visoke cijene, problem su bila i državna ograničenja uvoza. Ipak, društvo je 1975. prikupilo sredstva i kupilo teleskop «Celestron 8», koji se i danas koristi. Nekoliko je mjeseci bio izložen u izlogu «Narodne tehnike» i plijenio poglede prolaznika. Promatranja su se tada održavala na terasama zgrada u središtu grada ili nedaleko grada — svjetlosno onečišćenje bilo je daleko manje nego danas.
Iako u počecima nije imalo izravne veze sa Zvjezdarnicom, društvo je njegovalo njezino nasljeđe. Prilikom stote godišnjice otkrića asteroida «Istria» (1978.) održano je prigodno predavanje te izložba radova i teleskopa koje su članovi sami izradili, a obilježavanju je nazočilo više stotina ljudi. S filatelističkim društvom «Arena» pripremljena je filatelistička izložba s temama iz astronomije i astronautike te izdana spomen-kuverta i prigodna značka.
Zamolba za korištenje zgrade upućena je već 1974. tadašnjem Republičkom hidrometeorološkom zavodu, vlasniku zgrade, uz njegov načelni pristanak. Budući da su u zgradi živjele dvije obitelji meteorologa, trebalo je pričekati njihovo stambeno zbrinjavanje, pa je društvo 1979. dobilo na korištenje najprije samo dvije pomoćne prostorije s istočne strane zgrade.
1982.: Zvjezdarnica postaje dom ADIP-a
1982. Zvjezdarnica je predana na korištenje Astronomskom društvu «Istra» Pula, koje je obnovilo astronomska opažanja. Zgrada je bila u vrlo derutnom stanju, pa su se članovi odmah prihvatili uređenja — uz pomoć radnih organizacija i velik dobrovoljni rad, prostoriju po prostoriju. Kako je kupola tada bila nepristupačna, opažalo se s livada na Monte Zaru, kraj fontane, a djelomično i s terase i meteorološke skele.
Na prijedlog društva Zvjezdarnica je 30. svibnja 1983. rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika iz Rijeke (br. 435) proglašena spomenikom kulture C kategorije.
Zvjezdarnica je donijela novi polet: članovi su se posvetili astrofotografiji, prvenstveno Sunca, a redovito su se provodila i vizualna opažanja Mjeseca, planeta i velikih meteorskih potoka (najviše Perzeida i Orionida, jer su vremenske prilike obično onemogućavale opažanje Geminida i Kvadrantida). Na Zvjezdarnici su se održavala i školska natjecanja «Nauku mladima», na kojima je svaki učenik uz pismeni dio predstavljao i praktični rad — od opažanja meteora, planeta ili promjenjivih zvijezda do istraživanja učinkovitosti iskorištenja Sunčeve energije. Najuspješnije je čekao astronomski kamp na otoku Prviću.
Član društva Zdenko Kovač izradio je 1985. kao diplomski rad na studiju arhitekture projekt sanacije i dogradnje Zvjezdarnice planetarijem. Projekt je bio prihvaćen, ali je zbog političkih previranja i rata pao u zaborav.
Godine 1991. Edi Puh (tada član, kasnije tajnik) objavio je knjigu «Zvjezdarnica u Puli: 1871–1991. (građa za povijest Istre)», koja jednostavno i razumljivo predstavlja povijest Zvjezdarnice i referentna je točka za sve koji žele ući u detalje.
Domovinski rat velikim je dijelom zaustavio rad društva. Zahvaljujući iznimnim naporima pojedinaca — prvenstveno tadašnjeg tajnika Edija Puha i predsjednika Lorenza Putigne — Zvjezdarnica je sačuvana od daljnjeg propadanja.
Uz pomoć brodogradilišta «Uljanik» 1999. konačno je sređen pristup glavnoj kupoli i vraćena njezina funkcionalnost za astronomska opažanja, pa je Zvjezdarnica ponovno mogla primati goste. Iste godine, za djelomične pomrčine Sunca 11. kolovoza 1999., gotovo svi aktivni članovi pomagali su i objašnjavali pojavu — procjenjuje se da je tog dana na Monte Zaru nekoliko tisuća ljudi promatralo pomrčinu zajedno s nama.
Generalna sanacija u četiri faze
Iako su članovi društva stalno održavali Zvjezdarnicu u skladu s mogućnostima i sredstvima koje su dobivali od Grada Pule, to nije bilo dovoljno. Grad Pula stoga je početkom 2006. pokrenuo generalnu sanaciju zgrade u četiri faze.
U prvoj fazi sanirano je krovište iznad središnjeg dijela zgrade Zvjezdarnice.
Drugom fazom, provedenom 2007., završen je istočni dio terase, koji se do tada nije mogao koristiti. Zvjezdarnica je time dobila vrlo vrijedan prostor za predavanja na otvorenom i dio promatranja za građanstvo.
Zahvaljujući donaciji jedne telekomunikacijske tvrtke, društvo je kupilo teleskop Celestron 11 i instaliralo ga u glavnu kupolu.
Trećom fazom, 2008., obuhvaćena su krovišta oko kupole, čime je nakon dugo godina definitivno riješen problem prokišnjavanja.
Započeli su i radovi na južnoj fasadi, koja je nekada bila pregradni zid — ulaz je predstavljao komunikaciju između središnje zgrade i krila s kupolama.
Završna faza 2009. obuhvatila je pročelja, po mnogočemu zahtjevna. Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri zadržao izvorni oblik zgrade, rekonstruirani su svi dostupni detalji. Meridijanska kupola nije bila obuhvaćena sanacijom.
Konačni oblik Zvjezdarnica je poprimila početkom svibnja 2009., a otvorenje je obilježeno prigodnom manifestacijom. U cijelosti su obnovljeni terasa, pročelje i okoliš.
Zvjezdarnica danas
Po završetku sanacije obnavlja se rad s mladima te se nastavlja popularizacija astronomije kroz promatranja i predavanja za građanstvo. Zvjezdarnicu posjećuje velik broj skupina učenika i studenata — ponekad i više od sto sudionika odjednom — koji pritom saznaju o njezinoj povijesti i značaju za razvoj astronomije u svijetu. Mlađi uzrasti uz povijest uče i osnove gibanja tijela Sunčeva sustava kroz interaktivnu prezentaciju.
Godine 2010. društvo je dobilo Povelju Hrvatske zajednice tehničke kulture za višegodišnji izvanredan doprinos razvoju i unapređivanju tehničke kulture i astronomije te očuvanju spomenika kulture — Zvjezdarnice u Puli.
Mladi članovi pri Zvjezdarnici pripremaju radove za natjecanja iz astronomije u sklopu Agencije za odgoj i obrazovanje i predstavljaju ih na zajedničkom predavanju, u prisutnosti roditelja. Nakon 2009. broj učenika na natjecanjima naglo je porastao, a svake godine barem nekoliko njih stigne do državnog natjecanja, gdje su poneki osvajali i prva mjesta. Članovi izlaze i u prirodu, provodeći opažanja Sunca uz potrebne mjere sigurnosti i upozoravajući na opasnost izravnog pogleda u Sunce.
Od jedne kamere do globalne meteorske mreže
Još dok je sanacija bila u tijeku, za maksimuma Perzeida 2006., na Zvjezdarnici su testirane kamere za video nadzor u svrhu opažanja meteora. Eksperiment je bio vrlo uspješan i iz njega je proizašao projekt Hrvatske meteorske mreže (HMM), u kojem je sudjelovalo više od 40 udruga i pojedinaca diljem Hrvatske, a nekoliko kamera bilo je i u susjednim državama.
Osim meteora, kamere su zabilježile udare munja, ali i rijetko opažane tranzijentne pojave u Zemljinoj atmosferi — takozvane «sprite» (hrv. «vatrenjak»).
Projekt je bio uspješan preko svih očekivanja. U suradnji sa Znanstveno-edukacijskim centrom Višnjan iz njega je proizašao velik broj mladih astronoma koji su vlastitim rješenjima unaprijedili dotad standardne metode opažanja meteora. Kao rezultat toga, od 2018. postoji Globalna meteorska mreža (GMN), koja je 2021. premašila 500 kamera diljem svijeta. HMM-u je za sada priznato otkriće 8 novih meteorskih potoka, a članovi društva rezultate su izlagali na više izdanja Međunarodne meteorske konferencije.
Uz cjelonebnu kameru, na Zvjezdarnici je instalirana i kamera za teleskopske meteore, preslabe da bi se vidjeli okom; zbog znatno manjeg vidnog polja bilježi ih manje. Opažanja meteora — među ostalim i sa Zvjezdarnice u Puli — koriste vodeće svjetske astronomske organizacije, među kojima i NASA.
Članovi društva svake godine aktivno sudjeluju na Festivalu znanosti. Godine 2016. u suradnji s pulskim «Metrisom» predstavili su analizu meteorita «Križevci», u čijem je pronalasku društvo imalo vrlo bitan udio. Društvo sudjeluje i u zajedničkim projektima Hrvatskog astronomskog saveza, poput teme «Žene u astronomiji», a članovi održavaju predavanja na susretima astronoma amatera i srodnim skupovima, uvijek nastojeći širiti znanje o povijesti Zvjezdarnice.
Pandemija bolesti COVID-19 zaustavila je aktivnosti prema građanstvu, ali rad na opažanjima meteora nastavljen je bez prekida, a uz opažanja se objavljuju i znanstveni radovi temeljeni na vlastitim promatranjima. Posebno nas veseli što sve veći broj mladih članova — danas inženjera, magistara i doktora znanosti — ostaje u kontaktu s društvom i rado se odaziva na njegove akcije.
Hrvatska zajednica tehničke kulture — krovna organizacija kojoj pripada i ADIP — povijesni je sljednik Republikanske komisije «Tehnika i sport», utemeljene 23. lipnja 1946. u Zagrebu, čiji je prvi predsjednik bio akademik Andrija Mohorovičić. Istra je svoj ogranak utemeljila 1947. Zajednica danas okuplja 18 nacionalnih saveza, 19 županijskih i 35 gradskih zajednica tehničke kulture.
Posjetite Zvjezdarnicu i pogledajte više fotografija iz njezine povijesti.
Izvori i zahvale
- D. Šegon (prir.): 150 godina Zvjezdarnice u Puli, Zajednica tehničke kulture Pula i Astronomsko društvo «Istra» Pula, 2021. — dostupno na stranici Preuzimanja.
- E. Puh: Zvjezdarnica u Puli: 1871–1991. (građa za povijest Istre), Histria Historica, posebno izdanje, 1991.
- Podaci o otkrićima Johanna Palise i njegovih suvremenika: Minor Planet Center.
- Povijesne fotografije iz doba Austro-Ugarske: Povijesni i pomorski muzej Istre. Ostale fotografije: arhiva Astronomskog društva «Istra» Pula te kolekcije Edija Puha i Luciana Gržinića; zračne snimke ustupio je Igor Karasi.
- Fotografija zgrade Hidrografskog zavoda: Erminio Mioni.